Premda dolazi iz Pazina, Marka Pernića poznaju mnogi. Jedni iz radioamaterskih krugova, drugi iz kompjuterskih, no velika većina poznaje ga kao svirača na nekoliko instrumenata.

Izvor: www.glasistre.hr - Krenuo sam svirati negdje u petom razredu i to s gitarom i roženicama na tečajevima koje je tada držao moj otac (inače nastavnik glazbene kulture, op.a.) u osnovnoj školi. Te sam godine zasvirao i u bendu “3+1”, u kojem su bili i Davor i Nikola Lovrinić, Barbara Stihović i Petra Ančić, a nastupili smo i u TV emisiji Turbo Limach Show, kroz smijeh dodaje Marko. Nedugo nakon toga glazbene vode skrenule su ga prema pazinskom Folklornom društvu, a za sviranje bajsa zaslužan je i legendarni, pokojni Nadalin Bernobić. - On me cijelo vrijeme nagovara da kad ću se navadit svirat. Jedanput smo šli u Gračišće i iako prije toga nikad nisam svirao bajs objasnio mi je da malo sviram po jednoj, a malo po drugoj žici. I uspješno smo odradili taj nastup. Harmoniku sam naučio svirati više-manje sam. Kad naučiš svirat ljestvicu, bitan je pravilan prstohvat, a istarskih pjesmica ima podosta. Makar kad čujem članove kršanskog folklora kako sviraju, dojde me sram, kaže Marko.
Od instrumenata najdraži mu je cug - trombon, koji omogućuje najviše improvizacije. Glazba mu je, kaže, bila i izvor prihoda, a počesto je znao svirati i u svatovima. S folklorom izlaze izvan granica Istre, pa su tako sa Sopelicama, pjevačkim dijelom folklornog društva, izvodili i “Letovanić” te staru  vodnjansku pjesmu “La Piova”, a s brass bendom etno stvar “Ljubav se ne trži”. Prisjeća se i zajedničkog nastupa folklornog društva, pazinske limene glazbe i zbora Roženice, kada su u velikoj dvorani Pazinskog kolegija izveli “Ero s onoga svijeta”.

Drugi dio razgovora skrenuo je u potpuno drugačije vode - iz kulturno amaterskog stvaralaštva ušli smo u svijet tehnologije i radioamaterstva, u kojem se Marko odlično snalazi. Više nego svježi još uvijek su dojmovi s prošlomjesečne ekspedicije na 15 tisuća kilometara udaljenu pacifičku državicu Vanuatu, zajedno s Pazincima Hrvojem Horvatom i Frankom Bertošom. Tamo su na otoku Efate ostvarili 7.600 veza s radioamaterima diljem svijeta.

Vanuatu je, priča nam Marko, smješten oko dvije tisuće kilometara od Australije, a čine ga 83 vulkanska otočića na kojim živi oko 220 tisuća ljudi. U posljednje vrijeme novosti koje dolaze iz tog dijela svijeta uglavnom govore o potresima i tsunamijima. U vrijeme posjeta i Marko je osjetio potres magnitude od 5,6 po Richteru, a od dojmova ističe i obilazak aktivnog vulkana Yasura iz kojeg izlazi lava.

- Za radioamaterizam sam se zainteresirao 1993. godine, kada su tadašnji članovi pazinskog Radio kluba organizirali tečajeve. Tada, osim fiksnog telefona, nije bilo ničega, a mene je jako zanimala tehnika, veli Marko. Radioamaterizam mu je omogućio da vidi “pola svijeta”, a sa svojim kolegama bio je i na ekspedicijama na Balearima, Liechtensteinu i dvaput na Korzici.